Sveta Cecilija

Gustav Klimt, Beč, 1885., tutkalna tempera
HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka (svod)

Obilno rascvjetane grane i ovdje su kao motiv prisutne nad monumentalnim orguljama sv. Cecilije, prikazane kako gleda prema nebesima dok se nad nju zaštitnički nadvija lik anđela s lutnjom (genij glazbe) kojega prati kor raspjevanih anđelčića. Prostor u koji su likovi smješteni nije posve određen jer je fokus na simboličkom sadržaju i spiritualnosti glavnih likova. Svetica kao da negira svijet iz kojega joj se znatiželjno približava posjetitelj kazališta te se ekstatično prepušta duhovnoj sferi izvan slike. Lutnjistica, prikazana tik uz nju, doima se kao da joj šapuće note udahnjujući joj tako univerzalni duh glazbe. Za lebdeći lik Klimtu je isti model pozirao dvaput, a koliko se do danas dalo ustanoviti, to je prvi put da mu je, radi istraživanja anatomije, model najprije pozirao razodjeven, a zatim prekriven draperijom. Scena je smještena u antički ambijent naznačen bazom monumentalnog stupa u pozadini i orguljama koje nalikuju na antički žrtvenik, kao reminiscencija na vrijeme u kojem je živjela ova zaštitnica glazbenika i orguljaša.