Alegorija kazališne umjetnosti

Ernst Klimt, Beč, 1885., tutkalna tempera
HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka (proscenij)

Na velikoj slici Ernsta Klimta za zid iznad pozornice (proscenij) prepoznajemo umjetničko shvaćanje slično onome Franza Matscha. Slikar je u središte kompozicije smjestio dvije glazbenice nalik ženskim protagonisticima na Matschovoj slici Alegorija komične opere. Ženski lik u raskošnoj svijetloj haljini prikazan je kako pjeva pridržavajući u rukama svitak s notnim zapisom dok ju na lutnji prati drugi ženski lik u haljini smeđih tonova. Lijevo su prikazana djeca koja također sudjeluju u pjesmi, a desno bog poezije i pjesništva Orfej koji sve to pomno promatra s odobravanjem, naslonjen na veliku liru. U njegovoj pratnji je i Amor koji se sprema lovorovim vijencem darivati raspjevanu grupu odajući počast njihovoj izvrsnosti. Povezavši antičku mitologiju s renesansnim ambijentom i likovima, Ernst Klimt istaknuo je bezvremensku snagu glazbenog stvaralaštva kao temelj čitave kazališne umjetnosti.