Atelijer braće Klimt i Franza Matscha
Gustav Klimt potječe iz skromne obitelji iz bečkog predgrađa. U Školi umjetničkoga obrta austrijskog Muzeja za umjetnost i industriju (Kunstgewerbeschule des Österreichischen Museums für Kunst und Industrie), osnovanoj 1867. radi osposobljavanja zanatlija i obrtnika, upoznaje kolegu Franza Matscha. Blisko prijateljstvo uskoro se proširuje i na profesionalnu suradnju, a pridružit će im se i Gustavov mlađi brat Ernst koji Školu upisuje godinu dana poslije.
Trojica učenika još će za vrijeme školovanja zajednički raditi na nekoliko narudžbi na preporuku svojih profesora, a nakon završetka školovanja 1883. i useljenja u prvi vlastiti atelijer, imenuju se neformalno Compagnie. U službenoj korespondenciji i u tisku umjetnici se nazivaju vlastitim imenima ili kao Atelijer braće Klimt i Franza Matscha (Atelier Gebrüder Klimt und Franz Matsch) koji je formalno djelovao do prerane smrti Ernsta Klimta 1892. godine.
Mladi slikari oslanjali su se na stil svojih mentora koji je odgovarao ukusu onoga vremena, a kao profesionalni slikari dekorateri svoje su alegorijske slike podređivali zakonima arhitekture po načelu historicističkog Gesamtkunstwerka (umjetničko djelo nastalo objedinjavanjem više umjetničkih grana). Iako bismo vrlo rado voljeli naići na pisani trag koji bi upućivao na osobni dolazak sve trojice, ili barem jednoga od njih, u Rijeku, za sada takva dokaza nema pa se pretpostavlja da nisu odlazili iz Beča i prisustvovali ugrađivanju svojih slika u za to predviđene raskošne štuko-okvire. Tri riječka alegorijska prikaza Gustava Klimta prikazuju odmak od ranijih ostvarenja u okvirima akademskog historicizma te prijelaz prema secesijskoj stilizaciji i simbolizmu, s naglaskom na individualnom rukopisu. U slikarskom razvoju, riječke slike označavaju profesionalnu zrelost trojice mladih umjetnika, što im otvara put prema još zahtjevnijim zadacima.